Julie Byrne: "The Greater Wings" (2023)
Život s tugom, u njoj i iznad nje. Uz najbolju moguću posvetu.
Pokušao sam izlizati “The Greater Wings”, ali njezina prostrana nježnost uzdiže ju gotovo u celestijalne visine, dajući joj moć davanja univerzalnog smisla za kojim svi tragamo, a kojeg istinski nalazimo samo u sićušnim trenucima kojima se prečesto ne znamo prepustiti. Radije ih banaliziramo. Julie Byrne ih produljuje u svojim pjesmama, toliko su opipljivi i vrijedni da ih i ona naposljetku sumnjičavo propitkuje.
I drank the air to be nearer to you / Voices widen through the room / Distant galaxies move / I'm not here for nothing / Music in the walls / You were in the moment / With your life across the chord / Was this always or never before?
Za mene je ta prva pjesma s istoimenog albuma postala jedna od onih koje traju zauvijek. Bez obzira na vrtoglavi broj ponavljanja. Kada se pojavila kao drugi najavni singl nisam imao pojma da će se po njoj zvati album, da ja album odležao duže vrijeme na polici, da je 2021. umro njezin glazbeni partner i prijatelj Eric Littmann s kojim je snimila prethodni album “Not Even Happiness” iz 2017. i s kojim je započela snimati treći album 2020. (o njihovom je odnosu Julie Byrne pričala u friško objavljenim intervjuima). Ispada da je “The Greater Wings” jedna od rijetkih pjesama nastala nakon njegove smrti što zbog direktnih referenci sigurno neće promaknuti onima koji su pratili njegovu šaroliku diskografiju.
You're always in the band / Forever underground / Name my grief to let it sing / To carry you up on the greater wings
Nedovršeni album skinut je s police početkom 2022., a producent Alex Somers, poznat po suradnjama s Sigur Rós i Juliannom Barwick, je i sam posvjedočio “It was a really charged experience,” “Every single day, at least one person was in tears.” (How Julie Byrne’s Astral Folk Music Took Flight; nytimes.com)
Usprkos žalovanju za prijateljem, ova pjesma i ostatak albuma ne bave se tugom i nostalgijom, već prizivaju žive slike njihove sinergije prenesene u glazbu i riječi koje kao da su se pisale u stvarnom vremenu.
More grief reading: I want people to listen’: songwriter Nina Nastasia on surviving abuse, grief and psychosis