Kevin Morby: "This is a Photograph I & II" (2022/23)
If you go reaching for your past, make sure your grip is iron clad
Nakon što je u svibnju prošle godine Kevin Morby izdao album “This Is a Photograph”, mislim da Borko i ja nismo propustili niti jedan radni tjedan bez urlikanja početnih stihova istoimene pjesme na putu prema vrtiću, a nakon ljeta i na putu prema školi.
THIS IS A PHOTOGRAPH, A WINDOW TO THE PAST!
Dok je njemu taj početni uzlet bio dovoljan za trenutnu transformaciju kilave jutarnje atmosfere u galopirajuće cupkanje prema slatkim školskim mukama, ja bih se već na sljedećem stihu često teleportirao u idealizirane događaje sa starih obiteljskih fotografija koje bi se kao dijapozitivi ubrzano izmjenjivali u mislima.
Svjestan sam tog svakodnevnog nametanja i objašnjavanja pjesama koje njemu trenutno ništa ne znače i jasno mi je da na taj način konstantno sijem divlju lozu lažnih životnih proročanstava, priča koja možda nikada neće imati veze s našim životima. Dok ja kroz tuđe pjesme pokušavam demistificirati vlastito djetinjstvo, njega hranim nekim novim mitovima o životu koji tek dolazi. Iako sam siguran da griješim na svakom drugom koraku, u tim mi trenucima ta naša svakodnevna automobilska bliskost uz Kevina Morbyja i mnoge druge djeluje mega oslobađajuće.
Druga verzije pjesme nazvana jednostavno “This Is A Photograph II” izdana je godinu dana kasnije na mini-albumu “More Photographs (A Continuum)” i zvuči kao uvrnuta verzija originalne izvedbe. Pjesme se u pojedinim stihovima i dijelovima izvedbe preklapaju, ali jedan me stih posebno proganja: If you go reaching for your past, make sure your grip is iron clad.
Morby je pjesme počeo pisati nakon što mu se otac 2020. na obiteljskoj večeri onesvijestio zbog pogrešnog doziranja lijekova za srce. Oporavio se, ali Morbyja je zaprepastila mogućnost da mu je otac mogao umrijeti. Te večeri je s majkom pregledavao stare obiteljske fotografije među kojima su našli na jednu na kojoj je njegov otac star isto kao i on u tom trenutku. Bio je to dodatni okidač za stvaranje albuma na kojem opsesivno propitkuje smrt i slavi život.
This is a photograph / A window to the past / Of your father on the front lawn / With no shirt on / Ready to take the world on / Beneath the West Texas sun / The year that you were born / The year that you are now
Kada je prije više od 20 godina moj tata doživio infarkt, upravo sam krenuo na faks i toliko sam sebično želio pobjeći u svoj novi zagrebački život, da mi je tek u tridesetima postalo jasno koliko se tada nisam znao suočiti s realnošću situacije u kojoj se našla moja obitelj. Onda sam to sve potisnuo ne bi li nedugo nakon toga doživio svoj prvi napadaj panike. Nakon svakojakih zabluda i uzaludnih racionalizacija, stvari su mi postale malo jasnije tek kada sam sâm postao tata.
Moj tata je danas dobro, a ja, u duhu Morbyjeve pjesme, pokušavam pojednostaviti vječni mehanizam kopanja po prošlosti. U “This Is A Photograph” taj je proces u svoje tri i pol minute ekstatičan i surov, ali i prepun suosjećanja prema starcima i svim njihovim hrabrostima i nespremnostima. Spoznaja na obje verzije pjesme “This Is A Photograph” ostaje ista: And this is what I'll miss about bеing alive / and this is what I'll miss after I die!
Bonus tracks:
Jako elaborirane posvete Jeffu Buckleyu: “A Coat of Butterflies” & “Disappearing”
Predivna posveta Katie Crutchfield: "Stop Before I Cry"