Soundtrack za "Preko (pravog) vrha" 2023. (Jelsa - Sveti Nikola - Jelsa)
Ili soundtrack prve polovice godine kao konačni i zakašnjeli pozdrav ljetu aka playlista uspona & spusta s vrha Hvara
Ana mi je pred kraj našeg rekordnog ljetnog boravka na Hvaru ispričala kako su se njezina mama i barba kao klinci s ljetnih praznika u školu vraćali tek tjedan dana nakon početka nastave. Roditelji su valjda mislili kako je taj prvi tjedan ionako isprepleten samo benignim tehnikalijama. Nama takvo nonšalantno i rubno uklizavanje u bablje ljetno nikada ne bi ni palo na pamet znajući da nam aklimatizacija na post-ljetni život u Zagrebu traje gotovo cijeli rujan. Uz sav trud da što prije posložimo djetetove fakultativne aktivnosti i donekle predvidimo što nas sve čeka u novoj školskoj i poslovnoj sezoni, smušenost i relativiziranje stvarnih prioriteta dovode nas do toga da početkom jeseni moramo ponovo pregledati sve fotografije s mora kako bi se uvjerili da nam se sve zabilježeno stvarno desilo.
Naš obiteljski boravak u Jelsi ove godine definitivno nije prekinut naglo i nedorečeno. Taman kada smo si umislili da smo uhvatili otočki tempo bili smo sve svjesniji da polako gubimo konce. Počeli smo lošije kuhati, odlazak na “još jednu posebnu plažu” planirali smo duže nego što bi na kraju na istoj i ostali, a večernje pive i gemišti postajali su dio rutine bez posebnog povoda. Bili smo toga poprilično svjesni pa smo krajem kolovoza zaključili da možemo mirne duše vratiti stvari u auto i preseliti se natrag na kopno.
Ni ove godine nisam pročitao uobičajenih par planiranih knjiga, nisam napisao niti jednu planiranu recenziju kako Substack ne bi zjapio prazan, nisam svako jutro kralježnici priuštio istezanje na karimatu, a bome se nisam ni pošteno fizički odmorio. Sin nam je uz sve moguće normalne igrice prepilio lubanje s abominacijama s Robloxa, a Ana mi je u više navrata ukazala da već 10 godina nisam namontirao već odavno kupljeni luster u kupaoni. Ipak, čini se kao da je sve bilo nekako opuštenije nego nekoliko prošlih godina.
Dani su se prošle godine sastojali od ranog odlaska na more sa psom Kokom, obiteljskog odlaska na more, kuhanje ručka, drugog obiteljskog odlaska na more i velike, male ili mikro fešte na terasi. Ove smo godine jednostavno izbacili ovo prvo obiteljsko kupanje, a mješanac crne slavonske svinje i labradora Koko je dobio nešto dužu jutarnju šihtu preplivavanja Malih Grebišća.
Već nekoliko godina opsesivno prolazim biciklističku stazu Preko vrha 703 (Jelsa • Pitve • Martinica • Humac • Jelsa) i gotovo uvijek tu aktivnost koristim kao dobru priliku za rekapitulaciju prve polovice glazbene godine uz playlistu najdražih pjesama uz naramak jednih te istih samodopadnih selfija s iste lokacije. Taj polugodišnji ritual postao mi je važniji od uobičajenog slaganja cjelogodišnjih lista albuma, a s dužim boravkom na otoku i smirivanjem tempa otvorilo se više prilika za stazu 703, ali i za prelazak preko pravog vrha - Svetog Nikole. Ujedno, ovo je prva “Preko Vrha” playlista koji ću objaviti ovdje na Substacku, a ne kao do sada na Facebooku.
Ovoga sam puta odlučio izvrnuti logiku izlistavanja pjesama. Pisat ću prvo o pjesmama koje sam slušao za vrijeme spuštanja s vrha, a mračni & eterični ambient, post rock, jazz i instrumentalnu americanu s kojima sam se polagano penjao puštam za kraj. Tako je posložena i playlista na Spotifyu i Tidalu.
Spust se sastoji od pjesama koje su me opsjedale i s kojima sam opsjedao ukućane u prvoj polovici godine do sredine kolovoza. Mislim da se na listi po prvi put nalaze i pjesme koje su na neki način obilježile naša zagrebačka jutra na putu do njegove škole. Uspon čini drugu polovicu playliste i ide bez crtica, citata i stihova.
Spust
Julie Byrne: The Greater Wings
Odmah sam znao da će ovo biti prva pjesma koju ću poslušati prije nego se spustim s vrha otoka. Ne samo zbog toga što mi je najdivnija pjesma godine, već i zbog stihova koji su se prirodno uklapali uz vizuru cijelog otoka s vrha Svetog Nikole i preplavljujući osjećaj sreće što sam stigao do gore prije nevere koja je se približavala sa sjeverozapada.
I feel it, the tilt of the planet / Panorama of the valley / Measure me by what I've risked / For these are not ordinary moments / But the circle that I traced in the palm of my hand
Naravno, prava pozadine pjesme nema veze brdima i vrhovima. Kratku crticu o pjesmi napisao sam sredinom srpnja.
Kevin Morby: This Is A Photograph II
Morby je pjesmu počeo pisati nakon što mu se otac 2020. na obiteljskoj večeri onesvijestio zbog pogrešnog doziranja lijekova za srce. Oporavio se, ali Morbyja je zaprepastila mogućnost da mu je otac mogao umrijeti. Te večeri je s majkom pregledavao stare obiteljske fotografije među kojima su našli na jednu na kojoj je njegov otac star isto kao i on u tom trenutku. Bio je to dodatni okidač za stvaranje albuma na kojem opsesivno propitkuje smrt i slavi život.
Crticu o prvoj i drugoj verziji pjesme napisao sam krajem rujna.
This is a photograph / A window to the past / Of your father on the front lawn / With no shirt on / Ready to take the world on / Beneath the West Texas sun / The year that you were born / The year that you are now
Idem: ŠtetaŠtetaŠteta
Gotovo svaka pjesma na albumu “Poyy” Antuna aka IDEM je hit, ali nakon dugog godišnjeg odmora u Jelsi s devetogodišnjakom kojega će u formativnim godinama ljeti odgajati more i otok ova pjesma zvuči kao neizbježno gorko-slatko proročanstvo:
spremam stvari u kofere za more / zamisljam kako selimo se dolje / zamisljam kako bjezimo odavde / vise nikad necu vidit Zagreb
steta steta steta steta / svi smo bili djeca nekada / pa smo odlijepili u nepovrat
boygenius: Not Strong Enough
Ako se i vama u kuhinji otvorila sedmodnevna crna rupa nakon što je zidni sat ostao bez baterija pustite “Not Strong Enough” i poradite malo na tom self-hatred while having a God complex problemu, zovite najdraže ljude da vas i oni malo dovedu u red, dočekajte “The Record” kao da imate 16 godina i kao da vaš najdraži bend izdaje novi album. Ako ništa od toga nije dovoljno pogledajte barem tri puta ovu eksploziju ljubavi od spota.
Cijela crtica napisana u ožujku je tu!
Caroline Polachek: Welcome To My Island
Chairlift su prije više od deset godina izdali jedan od meni najdražih pop albuma ikada. “Something” je zvučao kao album nakon kojeg su Caroline Polachek i Patrick Wimberly trebali postati megapopularni indie pop duo. Pokušali su se sljedećim albumom “Moth” približiti široj publici, ali veći uspjeh je izostao pa su Polachek i Wimberly 2017. nakon oproštajne turneje krenuli odvojenim putevima. Njezin projekt Ramona Lisa i ambijentalni album “Drawing the Target Around the Arrow“ poslužili su kao tiha i samozatajna tranzicija pred prvi pravi prvijenac “Pang” (2019.), a posljednji album ”Desire, I Want to Turn Into You” je totalna eksplozija svega što Polachek može i već godinama želi.
I am my father's daughter in the end / He says, "Watch your ego, watch your head, girl / You're so smart, so talented / But now the water's turning red / And it's all your fault and it's all your mess / And you're all alone and can't go to bed
Too high on your adrenaline / You gotta go somewhere where you can't pretend / Go forget the rules, forget your friends / Just you and your reflection 'Cause nothing's gonna be the same again / No, nothing's gonna be the same again"
Neće i to je super! Napokon je krenula vladavina Caroline Polachek!
I da, spot godine:
Slowdive: Kisses
Soundtrack za slučajnu ljubavnu priču u praznom velegradu. Ljeti.
Ili možda u punom Napolju. Kao i u spotu.
Wye Oak: I Learned It From You
Make me a little bed in your arms / I need to be held / I'm tired of holding on / I know the long road is more than you can bear / But if you can just get me to there / Outside my window, the silence is loud / I circle above / I can never come down / There is a devil in the one I love / And I can't take it if he won't give it up
The National: Eucalyptus
Zamisli odustaneš od Nationala baš u godini kada su izdali dva albuma. Ili možda baš zbog toga. Pobogu, Matt. Do kada više tako.
A onda vidiš live izvedbu ove pjesme i misliš si… pa valjda će ovo ipak trajati zauvijek.
ANOHNI: Sliver of Ice
The song is inspired by legendary musician, poet, former member of The Velvet Undeground and friend of ANOHNI, Lou Reed, who passed away aged 71 in 2013. ANOHNI shared a statement about her relationship with Reed:
A friend of mine expressed to me in the final months of his life that the simplest sensations had begun to feel almost rapturous; a carer had placed a shard of ice on his tongue one day and it was such a sweet and unbelievable feeling that it caused him to weep with gratitude. He was a hardcore kind of guy and these moments were transforming the way he was seeing things. I wrote “Sliver of Ice,” remembering those words of his.
ANOHNI via press release (June 13, 2023)
Kara Jackson: no fun/party
this song is for anyone that has felt like they didn’t quite fit the description for someone who can be loved, who struggle to stumble out of the house and show their face. no fun is the fear and the funk of it all; party is the game plan: u can tell the world fuck u and be the life of the party in ur own room!
Kara Jackson na Instagramu
Feist: Hiding Out In The Open
Još jedna o lockdownu i stvarima koje smo osvjestili i još bolje sakrili unutar svojih četiri zida.
Everybody's got their shit / But who's got the guts to sit with it? / Everybody's on their own / So that way we're never alone / But the mirror in another's eyes / That'll get you every time / There are a thousand different ways to hide
The Tubs: Round The Bend
Veterani scene kažu da ovo moramo svi slušati.
Klinika Denisa Kataneca: Elliott
Kao i kod Antuna i njegovog albma “Poyy” i s novog albuma “Kao Zao Kor” Klinike teško je izabrati pjesmu. Kako su na ovoj playlisti uglavnom pjesme koje smo često slušali svi zajedno u autu onda smo morali izabrati Elliotta Smitha ili Srećka iz zemlje Trećeg svijeta.
I da. Najbolji domaći album godine.
Wednesday: Chosen to Deserve
Eh, da sam barem znao i bio spreman za ovakav country prije više od pola života.
Nina Romić: Jedini dom
Jedna od onih pjesama koju možete poslušati beskrajan broj puta. Cijeli album “Jezero” je kao poziv na buđenje iz nekog predugog muljavog sna. Kada bi u autu svirala ova pjesma uvijek bi mirno šutjeli i upijali njezinu jednostavnu mudrost.
Mitski: Bug Like an Angel
As I got older / I learned I’m a drinker / Sometimes a drink feels like F A M I L Y
Komentar ispod spota na YouTubeu:
Being drunk hearing this song in a sense you can really hear Mitski’s intention and heart because it feels like she’s been there. For people who find comfort in escaping through those means this song is arresting. It made me feel less alone it made me feel like there’s got to be another way to feel content. Because how many times do I want the room to spin before I realize a drink won’t save me from what I have to wake up to in sobriety? I don’t think it’s meant to instill a sense of guilt I just feel like Mitski has probably felt the dark side of a comedown before in whatever way that looks like. But this song felt like a lullaby for people who’ve been in AA before. All that to say what a gorgeous and brutally honest song. It feels like what’s missing from music. Thank you so much Mitski.
Video + istaknuti komentar:
Blur: The Narcissist
Nije da sam jako isčekivao novi album Blura i da sam ih prije previše slušao, ali ova pjesma se nekako zakačila. If you see darkness, look away…
Dave Matthews Band: Monsters
Mislim da sam zadnji put aktivno slušao Dave Matthews Band prije više od 20 godina. I ne znam kako se desilo da preslušavam novi album, ali desilo se. Bilo je trenutaka kada sam se vraćao albumu “Crash”, ali život me odveo prema nekim drugim glazbenim smjerovima. Čak mi je i bivša cimerica poklonika sve svoje DMB cedeove koje je krajem devedesetih kupila u Americi, ali nekako ne bih imao pojma koji je album izašao nakon “Before These Crowded Streets” (1998.). Kao što nemam pojma koji je Gibonnijev album izašao nakon “Judi, zviri i beštimje” iz 1999.
Argh! Naravno da znam. Slušao se i Mirakul početkom nultih.
Indigo De Souza: Younger & Dumber
Power pop balada za nostalgični razgovor s mlađom verzijom sebe.
Yo La Tengo: Miles Away
“Miles Away” se smjestila na sam kraj albuma “This Stupid World” i kao da priziva atmosferu s posljednja dva izdanja benda Low. Zato sada pola života stara “Tears Are in Your Eyes” zvuči kao melankolični glazbeni intermezzo iz serije Život na sjeveru, a nova “Miles Away” kao odjavna špica za kraj treće sezone Twin Peaksa. Taman kada mislimo da smo dobili ono što tražimo “the pain creeps in anyhow”. Ali tu smo. Spremni čekati još dvadeset godina da nas Georgia utješi i još jednom pusti živjeti dalje.
Cijela crtica napisana u ožujku je tu!
Divide And Dissolve: Blood Quantum
“This music is an acknowledgement of the dispossession that occurs due to colonial violence. The goal of the colonial project is to separate Indigenous people from their culture, their life force, their community and their traditions. The album is in direct opposition to this.”
Saxophonist and guitarist Takiaya Reed via press release
Mizmor: No Place to Arrive
In Mizmor’s music, “blackened doom” doesn’t just mean playing doom riffs fast and black metal riffs slow. It’s more instinctive than technical, more about finding emotional commonalities between doom’s depressive depths and black metal’s blazing fire.
Brad Sanders; Stereogum album of the week
Uspon
Dio puta prema Svetom Nikoli je nakon Svirča bezobrazno strm, a to je jutro pred kraj kolovoza bilo nesnosno sparno. S jugoistoka je deralo juga, a sa sjeverozapada je dolazila dugoočekivana promjena vremena. Iako bi ovaj dio playliste predviđen za uspon najbolje funkcionirao uz dvosatno prakticiranje joge, uz litre znoja ove su me numere tješile i polako gurale sve do vrha.
Fred again..: Secret
Arooj Aftab, Vijay Iyer, Shahzad Ismaily: To Remain/To Return
Steve Gunn & David Moore: Over the Dune
Hollie Kenniff: No End To The Sea
Daryl Groetsch: Suncatcher
Ryuichi Sakamoto: 20211130
Marlene Ribeiro: Toquei no Sol
The Necks: Signal
Caterina Barbieri: Math of You
Explosions In The Sky: Moving On
Hammock: The End Is the Beginning
Kali Malone: Does Spring Hide Its Joy v1